Dinko Peracic

Architecture

to trebamo – to radimo

Hrvatski paviljon na 15. Venecijanskom Bijenalu arhitekture

sa Miranda Veljačić, Emina Višnić, Slaven Tolj

Trebamo suvremenu kulturu i umjetnost, mjesta kritičke društvenosti i trebamo prostore koji su prilagođeni da njihov razvoj. Ne čekamo idealne uvjete, već ih realiziramo. Počinjemo koristiti napuštene prostore, prilagođavamo ih i istovremeno koristimo, sadržaj se razvija zajedno s arhitekturom koja mu služi. Arhitektura prestaje biti okvir za događanja i postaje jedan od protagonista društvenih događanja.

U jednoj prostoriji u Venecijanskim arsenalima izgrađen je ambijent koji objedinjuje tri kulturne scene, u tri stare zgrade, u tri grada u Hrvatskoj (Rijeka, Zagreb, Split) u jedno novo zajedničko mjesto. Istovremeno, on je muzej u malom koji mapira povijest korištenja ovih zgrada, infrastruktura koja okuplja današnja događanja, aktualne umjetnike i vizija ovih prostora i sadržaja u vremenu koje dolazi. U jednoj sobi okupljena je umjetnička scena, od skvotera i pankera do radova priznatih umjetnika. Umjetnici koji u njemu sudjeluju svojim novim radovima ne smatraju ga maketom nekih udaljenih zgrada, već konkretnim prostorom koji je jednako stvaran, jer se u njemu stvaraju interakcije i svo potrebno kulturno značenje. Neki ga smatraju pozornicom ove specifične nacionalne kulturne scene. Neki se boje da je riječ o katakombi u koju se ona povlači uslijed aktualnih društvenih okolnosti.

Tri zida prostorije oblikovana su presjecima zgrada Doma mladih u Splitu, Pogona Jedinstvo u Zagrebu i MMSU u Rijeci. Presjeke čine plitke niše od kojih svaka predstavlja konkretan prostor, postojeći ili projektirani, sa sadržajem koji se u njemu dogodio ili se planira dogoditi. Izložba u Veneciji koncentrat je živih procesa i još jedan način da arhitektura potakne njihov razvoj.