Benkovački sajam
‘Neka sve ostane kako je’, kako je oduvijek bilo. Zimi hladno i blatnjavo, ljeti vruće i prašnjavo, ali uvijek stvarno i životno. Bez filtera, bez uljepšavanja. Tu su svinje, janjci i kokoši; krumpiri, luk i paprike; drveni suveniri, peke i alati. Oduvijek isti.
Velika praznina na kojoj je sve moguće odjednom postaje punina, sajam koji živi i pulsira. U ciklusima, život se nastavlja – pečenjare, šatori, mirisi, okusi, dim i galama…arhitektura to sve ocrtava, prati i nastavlja, onakvo kakvo je.
Benkovački sajam događa se svakog 10-og dana u mjesecu. Kombinacija je stočnog sajma, buvljaka, sajma prehrambenih i drugih proizvoda, povod za druženje i turistička atrakcija. Njegovim posjetiteljima, osim kupovine, važna je njegova opuštenost. Neformalan prostor, samo djelomično reguliran raspored štandova, kaotična i dinamična atmosfera, mirisi i okusi pečenog mesa, roba raznovrsna, ponekad neočekivana i povoljna, stvaraju ugođaj seoskog sajma, kakvi postoje od početaka civilizacije. Ljudi ga vole takvog kakav je, ponekad blatnjav, ponekad prašnjav, uvijek dinamičan i zanimljiv. Europskim projektima određeno je da se sajam uredi i da se izgradi aukcijska dvorana, upravna zgrada, autohtona dalmatinska kuća i sadržaji potrebni za stočni sajam – nezahvalan zadatak tamo gdje ljudi žele da ostane sve kako jest, da se sačuva ‘taj praiskonski duh sajma’.
Da bi se zadržala sloboda i neformalnost, osnova sajmišta je veliki prazan prostor. Središnji zemljani plato u blagom nagibu, mjesto za sva sajamska događanja. To je prostor koji se može organizirati i koristiti po želji, u cijeloj svojoj površini ili samo na dijelovima, za sajam ili drugim danima za bilo kakva druga događanja. Nije određen bilo kakvom regulacijom ni prostornim elementima. Po njemu se slobodno mogu kretati kamioni, postavljati štandovi, određivati privremene ulice i trgovi. Događanja na njemu mogu pulsirati od malih do jako velikih. U tom praznom prostoru sve može biti kako je uvijek bilo.
Prazninu sajmišta određuju njeni rubovi. Na njima se grade kuće i formiraju drvoredi stabala koje daju oblik središnjem prostoru. Uz rub se postavlja popločana kolna i pješačka prometnica. Kuće su postavljene jedna uz drugu i na taj način formiraju ulaze u sajam – ‘prekid s vanjskim svijetom’. Arhitekturu novih kuća čine skupovi pojedinačnih ‘kućica’, zasebnih volumena, oblika preuzetih iz pečenjara i prodajnih šatora. Svaka kuća je sklop, a ne jedna velika zgrada. Može se dograđivati i širiti. Po istom modelu može se graditi i dalje uz rubove platoa sajmišta. Iznutra se može pregrađivati i koristiti prema potrebi. Obavezni dio svake kuće su trjemovi, sastavljeni od istih kućica. Pod njima se trguje, odmara ili sklanja od sunca, kiše i vjetra. Pod njima se sklanja i stoka. Kućice su armirano-betonske, jednostavno izvedene. Oblažu se lokalnim benkovačkim kamenom, koji u pločama na fasadama izgleda ‘seoski’, ali nadamo se baš zbog toga blizak ‘duhu sajma’.
