Tržnica Gruž u Dubrovniku
Starog smo dali turistima, novog smo se bojali sanjati. Je li ovo taj trenutak u kojem ponovno možemo zamisliti grad u kojem želimo živjeti? Može li nova tržnica na rivi biti početak novog središta grada?
Na ramenima prethodnih generacija i krilima velike prošlosti ne možemo biti mali. Za dijalog s velikim renesansnim ljetnikovcem na najboljem dijelu obale treba puno poštovanja, ali još više karaktera.
Nema ničeg optimističnijeg od klime na Mediteranu. Svaki naš prostor je igračka sunca i vjetrova.
Paladin Gundulić, dubrovački plemić, trgovac i vješt diplomat izgradio je u 16. stoljeću, na najboljem mjestu u gruškom zaljevu, veliki ljetnikovac s perivojima, opasan visokim zidovima. Prednji zid na samom rubu mora bio je dug gotovo 150 metara. U kasnjim stoljećima ispred ljetnikovca nasuta je riva. Unutar zidova dograđene su kuće i mijenjale su se njihove namjene. U sjeverozapadnom dijelu, na mjestu ribnjaka, 1938. godine izgrađena je tržnica, koja se naknadno proširila na okolni javni prostor. Od tada je to glavna gradska tržnica i ribarnica grada Dubrovnika. Sama ribarnica je obnovljena ali je prostor za prodaju voća, povrća i cvijeća ostao neuređen.
Iza prednje izgrađene zone, prostire se perivoj koji je pripadao ljetnikovcu. U nizu sa sličnim perivojima manjeg mjerila, čini prostor koji se danas naziva Povijesnim vrtovima, koji uglavnom stoji neiskorišten i neuređen. Prednja izgrađena zona ljetnikovca fragmentirana je u više građevinskih čestica na kojima su tijekom vremena izvršene brojne dogradnje. Ovim dogradnjama i rušenjem sjeverozapadnog ugla za postav tržnice izgubile su se izvorne dimenzije ovog impresivnog kompleksa.
Montaža tendi / Pixel Production
Nad tržnicom je trebalo napraviti nadstrešnicu za zaštitu od sunca i kiše. Izvedba nadstrešnice pretvorila se u obnovu cijelog urbanog sklopa. S jedne strane ljetnikovac, koji je zbog tržnice ostao bez jednog ugla, trebao je dobiti natrag svoj monumentalan format i neometane vizure. S druge strane tržnica, kao vitalan i važan gradski sadržaj, kojeg generacije Dubrovčana prepoznaju kao dio svakodnevnog života i gradskog identiteta, trebala se rekonstruirati kao značajna i cjelovita javna građevina.
Natkrivanje tržnice trebalo je afirmirati i restaurirati baštinu, urediti okolne javne prostore i istovremeno povezati dijelove tržnice koji se nalaze unutar i izvan povijesnih zidova u jednu prostornu cjelinu. Krov je trebao ostati dovoljno nisko da se s rive vide povišeni dijelovi ljetnikovca, a istovremeno biti dovoljno visok da prostor bude prozračan, prirodno ventiliran i oblikovan kao suvremeni javni sadržaj. Tim jednim krovom nad trgom trebalo je riješiti sve okolne prostorne odnose i povezati njegove povijesne slojeve.
Zaštita od sunca vjetra i kiše riješena je nizom velikih zaokretnih tendi. Devet istih tendi trokutastog presjeka, omotanih svjetlopropusnim platnom, postavljene su unutar i izvan konture ljetnikovca. Na taj način prostor tržnice je cjelovit; djeluje kao jedna kompaktna javna građevina. U otvorenom položaju tende propuštaju svjetlo i zrak, a da pritom ne zaklanjaju pogled na baštinu. U slučaju kiše mogu se zatvoriti polaganim zaokretanjem na hidraulički pogon. Prostor pod njima ostaje dovoljno svijetao i prozračan, a ipak klimatski zaštićen. Sami prizmatični volumeni tendi osvijetljeni iznutra osvjetljavaju cijelu tržnicu.
Nastavkom zida ljetnikovca, laganim i svjetlopropusnim otklopivim elementima na pergoli te tamnim podom tržnica postaje mjesto mediteranskog karaktera ugodno za boravak i kupnju. Nije više samo funkcionalan trg opremljen za prodaju, već povremeno natkriveni javni prostor posebnih klimatskih i svjetlosnih ambijentalnih vrijednosti.
Nominacija za nagradu Piranesi 2024 / Vizkultura / 2024-11-06
Slojevi prostornih međuodnosa / Vizkultura / 2024-11-14
Pijaca Gruž u Dubrovniku stavljena pod pokretni krov od tekstilnih membrana / Gradnja / 2024-11-27
