Usijano more
Gubimo tlo pod nogama. Oslonci na koje smo računali više ne drže. Prostor kojim se krećemo je mračan. Teško možemo odrediti njegove obrise. Osvjetljavaju ga samo nejasne pulsirajuće video slike. U valovima zvukova povremeno se pojavljuju sekvence koje prepoznajemo. Plutamo svjesni da nismo sami, već dio globalne civilizacije, koja pluta s nama. Prepuštamo se titravom moru nove stvarnosti.
Arhitekturu ove tekuće stvarnosti čine samo opne koje materijaliziraju svjetlost i zvuk. Kretanjem među njima prepoznajemo da to nisu mutne šare, već konkretna lica, kretnje i događaji. Unutar svake nalazi se osobni narativ, pojedinačna sudbina.
Svaka nas uvlači u svoj prostor. Pred nama se tada otvara jasna slika i zvuk jednog umjetničkog rada, u velikom formatu, izdvojeno od mnoštva. Možemo mu prići sasvim blizu, uroniti u njega.
Uz rubove slike vidimo prostor u pozadini. Vidimo druge kako se njime kreću. Vidimo druge opne koje osvjetljavaju njihovi prizori. Osjećamo da smo dio cjeline. Plivamo dalje. Prepuštamo se toku mnoštva, pa biramo i ulazimo u nove pojedinačne događaje. Sve bolje se snalazimo, to je naš novi svijet.
Usijano more / video postava izložbe
Međunarodna izložba suvremene umjetnosti koja tematizira nove oblike rada i života u dereguliranim globalnim mrežama postavljena je u starom lučkom skladištu. Umjetnički radovi, pretežno video projekcije, postavljeni su u zajednički prostor tako da se mogu doživjeti kao dijelovi cjeline. Za svakog je konstruirana opna koja omotava projekciju na platno sa stražnje strane. Na taj način projekciji velikog formata možemo s prednje strane prići sasvim blizu, ona potpuno obuzima prostor iz koje je gledamo. Sa stražnje strane opne čine zajednički ambijent u kojem se naziru i preklapaju obrisi reflektiranih slika i odjeci zvukova. Prostor za promatranje svakog zasebnog rada je jedna niša obložena materijalom koji upija svjetlost i zvuk. U njemu sjedimo leđima okrenuti zidu. Na taj način, osim samog umjetničkog rada, na rubovima slike sa svih strana vidimo obrise drugih radova. Svjesni smo da su radovi međusobno povezani u zajednički narativ. Vidimo i druge posjetitelje koji se kreću izložbom među radovima. Svjesni smo da smo tu nismo sami.
Arhitektura izložbe rješava problem video galerije – istovremene prezentacije većeg broja video radova, koje izložba treba povezati u jednu cjelinu. Oni uobičajeno traže izdvojene prostore, kako slikom i zvukom ne bi ometali jedni druge. Na ovaj način svaki rad ima svoj puni format i integritet, a ipak s drugima uspostavlja veze i odnose. Konusi sastavljeni od velikog projekcijskog platna i opne od običnog platna sa stražnje strane materijaliziraju svjetlost projekcija. Struktura prostora je vrlo jednostavna, s ravnom osi kretanja u sredini i nišama s obje strane, u kojima se nalaze pojedinačni umjetnički radovi. Kretanje među opnama koje pulsiraju refleksijama pokretnih slika stvara doživljaj i atmosferu „usijanog mora“, dinamičnog i uznemirujućeg novog svijeta, što je osnovna tema i sam naziv izložbe.
Međunarodna skupna izložba središnja je izložba programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, u organizaciji Drugog mora sa kustosicom Inke Arns.
Otvorenje izložbe “Usijano more”
“Usijano more” dobitnik Velike nagrade 58. zagrebačkog salona!
